Božja želja i nakana je da osvoji korporativnog čovjeka koji posjeduje Njegov lik, očituje Njegovu slavu i koji ima Njegov autoritet da se obračuna sa Njegovim neprijateljem, kako bi On sâm ušao u vječni počinak. Ipak, malo je onih koji znaju da se ova velika Božja želja i namjera ostvaruje samo kroz Njegov život. Još je manje onih koji su dotakli činjenicu spoznaje i iskustva tog života koji ostvaruje Božji naum. Stoga su sveti danas poprilično slabi i nezreli.
Iako je mnogo onih koji dublje traže Gospoda, ipak je vrlo malo onih koji su pronašli put života. Mnogi ljudi zamijenili su život s revnošću, znanjem, snagom i darovima. (Iz predgovora knjige Spoznaja života).
Zoe
Novi Zavjet koristi tri riječi za život na izvornom grčkom jeziku. To su bios, koji označava fizički život i od koje riječi dolazi naša riječ biologija. Zatim je tu još jedna riječ za život, psihe, koja označava čovjekov život duše, i od nje dolazi riječ psihologija. Tu je i treća riječ za život, zoe, koja u kontekstu Novog Zavjeta predstavlja Božji božanski, nestvoreni, vječni život.
Mnogi misle da je vječni život nebo u koje idemo nakon što umremo da provedemo vječnost sa Bogom u nebu. Međutim, Novi Zavjet jasno otkriva da je taj zoe život Osoba. U Ivanu 14:6 Gospod je rekao: „Ja sam put, istina i život (grčki: zoe).“
U Prvoj Ivanovoj poslanici 5:20 stoji sljedeće: „ Znamo: Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u Sinu Njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i Život vječni.“ Ovdje je opet riječ za život na grčkom zoe.
Iz ovih stihova jasno vidimo da je život vječni Isus Krist – predivna Osoba. On je mnogo bolji i privlačniji od fizičkog neba za kojeg mnogi misle da je raj u koji odlaze vjernici.
Tako u 1 Ivanovoj 5:11-12 apostol Ivan svjedoči: „Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu Njegovu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. “ Ovdje je opet grčka riječ za život zoe. Ovdje ne piše da nam je Bog dao vječni život koji je u nebu, nego u Njegovom Sinu – Osobi. Samo onaj koji ima Sina (Osobu) ima taj Život.
Iako netko može biti fizički živ i imati bios, i premda netko može biti duševno živ i imati psihe, ukoliko vjerom u Krista nije primio vječni život (Krista kao zoe), on je za Boga mrtav i nema stvarnog i istinskog života. Zato stih kaže da tko „nema Sina, nema života (zoe)“.
Gospod je to jasno istakao u sljedećem odjeljku Riječi gdje je mladić htio sahraniti svoga oca, na što mu je Gospod Isus rekao: „Hajde za Mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve“ (Mt 8:22). Kako mrtvi mogu pokopati mrtvoga? Gospod jasno ističe: „Neka duhovno mrtvi pokopaju fizički mrtvoga.“ Budući da ovi koji su pokapali tog mrtvaca nisu imali Njega kao Sina, što se Gospoda tiče, oni su bili živi mrtvaci, jer nisu imali Njega kao vječni život u svom duhu, nisu se rodili od Boga.
Pavao nam zato kaže da je Krist naš život (Kol 3:4).
Gospod je također rekao da su Njegove riječi život (zoe) (Ivan 6:63). Također je istakao da Mu je Otac zapovjedio što da govori i što da kaže, i zatim reče da zna da je Očeva zapovijed da govori „vječni život (zoe)“ (Ivan 12:49-50). Logično je da Osoba koja je vječni život i Riječ Božja (Otk 19:13) kad govori, izgovara vječni život. Dakle, sve što Gospod Isus kaže je vječni život.
Nikada ne bismo smjeli proučavati Bibliju, a ne kontaktirati Gospoda kao život u našem duhu. Gospod Isus to jasno ističe u Ivanu 5:39-40.
Petar ističe da po tim velikim obećanjima (Božjoj Riječi) možemo biti, ne samo poučeni ili moralno potaknuti na neku dobrotu, nego biti dionicima (učesnicima) Božje naravi (prirode). Sveto Pismo bez Krista je slovo koje ubija (2 Kor 3:6). Zbog tog nerazumijevanja Krista kao života u našem duhu, Biblija je više kršćana usmrtila i stvorila podjela nego što im je dala život, koji je skriven u Riječi.
To je razlog zbog kojeg nam apostol Ivan na početku svog Evanđelja ne kaže da je „U početku bila Riječ, koja je bila kod Boga“ i da je u toj Riječi bila doktrina, učenje ili teologija, nego da je u toj Riječi bio život (zoe) .
Novo rođenje
Mnogi ne razumiju pojam novo rođenje. Kršćani često kažu da se netko obratio, što za njih ujedno znači i nanovo rodio. Međutim, oni misle na promjenu ponašanja neke osobe iz zla u dobro. Iako novo rođenje proizvodi promjenu ponašanja kod osobe, ono je mnogo više od toga.
Biblija kaže da je ono što je rođeno od tijela tijelo, a što je rođeno od Duha (Božjeg Duha) je duh (ljudski duh) (Ivan 3:6). Biblija sama uspoređuje fizičko rođenje sa rođenjem ljudskog duha. Novo rođenje nije takozvano obraćenje, nego u dodatku svom ljudskom životu, čovjek stvoren po Božjem liku prima božanski život (zoe) u svoj duh, život koji dotad nije imao.
Jednom se rađamo kao tijelo od zemaljskih roditelja i ulazimo u kraljevstvo ljudi. No, mi potrebujemo također i novo ili drugo rođenje od Boga Duha kako bismo ušli i vidjeli kraljevstvo Božje (Iv 3:5).
Ivan 1:12-13 jasno ističe ta dva rođenja: „ A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u Njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.“
O ovome možete više pročitati i vidjeti u Tajni ljudskoga života.
Dakle, prvo se rađamo od krvi, od volje tjelesne ili muževlje. Međutim, drugi puta se rađamo iznutra, nevidljivim duhovnim rođenjem od Boga. Prvo su nam naši zemaljski roditelji dali moć ili vlast da postanemo djeca ljudska, a potom nam Bog daje vlast ili moć da postanemo djeca Božja.
Što je moć ili vlast da postanemo ljudi? Ljudski život koji nam daju naši zemaljski roditelji. Što je moć ili vlast da postanemo djeca Božja? Život koji u nas udjeljuje Sam Bog pri našem novom rođenju kad povjerujemo u Krista. Bog nam tada postaje Otac.
Svi ljudi su Božja stvorenja, ali nisu svi ljudi Božja djeca. Samo oni koji vjerom primiše Krista postali su Božja djeca (Iv 1:12), jer je Bog u njihov duh udijelio Sebe kao vječni život (Ivan 3:16).
To je razlog zbog kojeg apostol Ivan piše u Svojoj prvoj Poslanici da „svatko tko je rođen od Boga ne može sagriješiti“ (1 Ivanova 3:9). Koji je to rođen od Boga? To je naš ljudski duh (Ivan 3:6; 4:24; Rim 8:16). U Njemu prebiva sjeme Božje (1 Ivanova 3:9; 1 Pt 1:23), i zato ga Zli ne može dotaći.
Sjeme Božje je Krist kao Riječ koji je ušao u naš ljudski duh (1 Pt 1:23; Lk 8:11). Taj Krist kao sjeme želi u nama rasti (Kol 2:19) i oblikovati se (Gal 4:19).
Zli svakako može dotaći našu dušu ili tijelo grijeha, i tu svaki dan možemo sagriješiti, ali naš duh, kojeg Biblija još zove unutrašnji čovjek (Ef 3:16) ili skriveni čovjek srca (1 Pt 3:4), ne može sagriješiti niti čini grijeha. Budući da je naš duh jedno s Božjim Duhom (1 Kor 6:17), naš duh koji je jedno s Božjim nesagrešivim Duhom, ne može sagriješiti.
Taj život, koji je Osoba, također želi prožeti našu dušu, što Biblija naziva preobrazbom (Rim 12:2; 2 Kor 3:18). Taj život već danas može biti udijeljen u naša smrtna tjelesa (Rim 8:11) i taj život želi na kraju preobraziti ovo naše smrtno tijelo u slavno tijelo (Fil 3:21), što Biblija zove otkupljenjem tijela (Rim 8:23; Ef 4:30).
Ove knjige uvest će čitatelja u praktičnost i iskustvo tog mističnog, božanskog života. Ono što je danas hitna potreba među Božjom djecom je da shvate i vide što je novo rođenje i kako da nastave sa iskustvom tog predivnog života koji je ušao u njihov duh i rodio njihov duh. Bog čezne imati grupu ljudi koja živi taj božanski život u svom ljudskom životu.
Samo taj život izgrađuje crkvu o kojoj govori Gospod u Mateju 16:18.