Tko smo mi?

Prije svega, mi smo vjernici u Krista Isusa, i u Kristu Isusu.

Ono u što vjerujemo smo ukratko i detaljno opisali pod kategorijom U Što vjerujemo? U detaljnijoj verziji stavili smo i biblijske stihove. To je zajednička vjera svih istinskih nanovo rođenih, Kristovom krvlju opranih, i vjerom opravdanih vjernika. Ona je zauvijek predana svetima (Juda 3), i to je jedna vjera o kojoj govori Pavao u Efežanima 4:5. To je ono za što bi se mi trebali boriti kako kaže ovaj stih.

Ostali elementi Božje Riječi imaju svoje primjereno mjesto, ali nisu na središnjoj liniji božanskog otkrivenja koju smo opisali u ovoj kategoriji.

Nemamo imena

Iako su učestale prakse među kršćanima da se nazivaju prema osobama kroz koje su primili Riječ, mi to preziremo i mrsko nam je, jer Riječ to strogo zabranjuje.

Crkva ne pripada niti jednom apostolu, takozvanom pastoru, propovjedniku ili službeniku. To je bio problem već u Korintu prije dvije tisuće godina kad ih je Pavao upitao, „Kako to da neki kažu ja sam Pavlov, ja Apolonov, ja Kefin, a ja Kristov.“ Čak je i želja da se bude Kristov bila izgovor da se bude bolji od drugih i doktrinalno korektniji.

To su sve nadmetanja i podjele starog stvorenja koje Riječ osuđuje i u Poslanici Galaćanima 5:19-21 strančarenja i razdore (podjele) jasno kategorizira pod djela tijela.

Crkve u Novom Zavjetu su Kristove (Rim 16:16), Božje (1 Kor 11:16), i od svetih (1 Kor 14:33).

Nismo dio nikakvog sistema

Mi nemamo takozvani svećenički, pastoralni ili starješinski sistem. Vjerujemo u opće svećeništvo svih vjernika kako to i otkriva Riječ (Izl 19:6; Otk 1:6).

Iako imamo darove jedne službe, za izgradnju Kristovog Tijela, kao i starješine i đakone, oni nisu hijerarhijski postavljeni da budu iznad drugih.

Starješine ili nadglednici su oni koji su zreliji u Kristovom životu, te svojim življenjem i primjerom uvode druge vjernike u dublja iskustva Krista kao Glave i kao Tijela. Oni su također nadglednici koji ne vrše vlast nad vjernicima, nego nadgledaju da su sastanci i aktivnosti crkve u skladu sa Riječju i Duhom.

Darovi za izgradnju Kristovog Tijela, a ne punovremene službe

Mnogi misle da se u Efežanima 4:11 govori o pet punovremenih službi. Kako bismo razumjeli ovaj dio Riječi, moramo krenuti od stiha 4:8 istog poglavlja u kojem stoji da je Krist uzlazeći „dao ljudima dare.

Potom stih 11 kaže da je On Sam dao neke kao apostole, neke kao proroke, neke kao evanđeliste, a neke kao pastire i učitelje. Svatko tko poznaje grčki jezik Novog Zavjeta uviđa da su pastiri i učitelji ista vrsta dara.

Dakle, ovdje se ne radi o pet punovremenih službi, nego o četiri dara – apostolima, prorocima, evanđelistima i pastirima-učiteljima. Oni zajedno sa Kristom, koji je peti u ovom dijelu Riječi (pet je u Bibliji broj odgovornosti), usavršavaju sve svete za djelo jedne službe — izgradnju Kristovog Tijela (Ef 4:12).

Organske funkcije, a ne hijerarhijske pozicije

Apostoli, proroci, evanđelisti, pastiri-učitelji nisu hijerarhijske pozicije u crkvi, nego organske funkcije darovitih osoba. Pavao ih u Efežanima 4:16 naziva zglobovima bogatog zbrinjavanja ili opskrbe.

Zahtijevati od drugih da nas oslovljavaju tim titulama, ili si ih sami kačiti kraj naših imena, suludo je. Na tijelu ne treba pisati “kuk”, ako svi znamo što je kuk. Tijelo Kristovo samo manifestira te darove koje vjernici raspoznaju kao takve i oni nisu ništa drugo nego braća prema Gospodnjoj riječi u Mateju 23:8.

Oni su poput koljena, kukova, ramena i lakata u našem tijelu koji povezuju sve manje dijelove u jedno tijelo. Sam Pavao je u 1 Kor 12 Kristovo Tijelo usporedio sa ljudskim tijelom. Budući da je Crkva organizam Trojednog Boga, ona kao i ljudsko tijelo nema hijerarhiju.

1 Kor 12:24-26 kaže da je Bog sastavio Tijelo i da u njemu ne bi smjelo biti razdora ili podjele, nego uzajamne skrbi za udove.

Nismo “crkva Watchmana Nee-ja niti Witnessa Lee-ja”

Mi nismo crkva Watchmana Nee-ja niti Witnessa Lee-ja. Mi nismo “Watchmanovci” niti “Witnessovci”, niti “crkva Living Steam Ministry-ja”, koji je samo izdavač njihovih spisa.

Mi svakako vrednujemo njihove spise koji su nam na svjež i predivan način otkrili bogatstvo Riječi i Božji vječni plan. Ti spisi ukazali su nam na predivnog unutarprebivajućeg Krista koji je životvorni, život-dajući Duh u našem ljudskom duhu.

Iskustvo tog Krista kao vječnog života temeljni je i presudni faktor za izgradnju Crkve. Samo iskustvo tog života kao unutarprebivajućeg Duha izgrađuje Crkvu.

Vječni život nije fizičko nebo gdje idemo kad umremo kako misle mnogi kršćani. Naprotiv, vječni život je Osoba (Ivan 14:6; 1 Iv 5:20)

Mi vjerujemo u jednost Kristovog Tijela, koje je Crkva

Mi nemamo takozvanu matičnu crkvu i neslomljivi smo u pogledu jednosti Kristovog Tijela koje je Crkva (Ef 1:22-23). Kada je Pavao pisao Korinćanima u svojoj prvoj poslanici, rekao im je „Vi ste Tijelo Kristovo, a pojedinačno udovi“ (1 Kor 12:27).

Vrlo je malo onih kršćana koji u 1 Korinćanima 12 ne vide samo devet darova Duha Svetoga, nego i 1 Kor 12:12-13 gdje nam je rečeno da je Krist – Kristovo Tijelo i da smo kršteni (uronjeni) u jednoga Duha da pijemo tog Duha.

Darovi su dobri da nas privedu Kristu, ali ne da nam zamijene Krista. Budući da smo pojedinačno udovi i jedno Tijelo, čemu podjela? Može li ruka bez noge i noga bez ruke? Može li šaka bez ramena ili rame bez šake? Svako odvajanje od tijela uzrokuje smrt onoga uda koji je odvojen.

Mi nismo misijska crkva, denominacijska ili nedenominacijska crkva, slobodna crkva niti smo u bilo kakvom savezu crkava. Nismo organizirani u takozvani pokret niti stojimo na nekoj takozvanoj platformi. Sve ove prakse su nebiblijske i ljudske. Više o tome možete pročitati u knjižici pod naslovom Što smo mi?

Kad Biblija govori o Crkvi, govori o univerzalnoj Crkvi koja je jedna, kao što je to Gospod rekao u Mateju 16:18, „Ja ću sagraditi Moju Crkvu.“ Ne baptističku, anglikansku, evangeličku, metodističku, nedenominacijsku, slobodnu, katoličku, pravoslavnu, niti misijsku, već „Moju Crkvu.“

Mi priznajemo i prepoznajemo da su svi nanovo rođeni i krvlju oprani vjernici udovi Kristovog Tijela bez obzira na njihovu denominacijsku ili nedenominacijsku pripadnost. Novo rođenje je ulaženje božanskog života u ljudski duh bez obzira na fizičko mjesto vjernika. Tim novim rođenjem svaki vjernik postaje ud Kristovog Tijela i automatski biva organski spojen na predivni Božji organizam zvan Crkva.

Mi sebe ne smatramo jedinom pravom ili istinskom crkvom, budući da znamo da su svi nanovo rođeni vjernici u mjestu življenja istinska crkva u tom mjestu kako otkriva Biblija (Otk 1:11). Mi samo praktično i za svjedočanstvo svima stojimo za svu dragu braću i sestre na tlu jednosti, pokazujući im da je moguće u praksi i življenju biti jedno, te njih pozivamo da budu ono što jesu –mjesna crkva — kako bi zajedno imali ono na što smo i pozvani — zajedništvo u Njegovom Sinu (1 Kor 1:9); ne u teologiji, raspravama, doktrinama, darovima ili nadarenim osobama (1 Kor 1:12), već u Njegovom Sinu, predivnoj Osobi.

Jedinstvo Crkve je već ostvareno; zato nam Pavao kaže u Efežanima 4:3 da očuvamo jedinstvo Duha. Dakle, da se ne dijelimo, niti ujedinjavamo. Jedno i drugo pokazuje da ne vidimo što je Crkva i nemamo otkrivenje tog otajstva (misterija) skrivenog u Bogu koji je sve stvorio (Ef 3:9, 4).

Ta jednost Tijela Kristovog jasno je pokazana u Ivanu 17:21, 23. Udovi Kristovog Tijela su u Trojednom Bogu, što je jasno vidljivo u ovim stihovima. U 1 Solunjanima 1:1 rečeno nam je da je crkva Solunjana u Bogu Ocu i Gospodu Isusu Kristu. Ima li među njima podjele? Naravno da nema. U Ivanu 10:30 Gospod kaže Otac i Ja jedno smo. Crkva je u ovom stihu duhovno i mistično u Bogu Ocu i Gospodu Isusu Kristu, a fizički u gradu Solunu i pripada nanovo rođenim Solunjanima.

Ovdje vidimo tlo Crkve. Mi stojimo na tom tlu Crkve koje je Duh u kojem smo u Bogu Ocu i Gospodu Isusu Kristu i na mjesnom tlu crkve, kao jedna crkva u jednom gradu. Mnogi kažu vremena su se promijenila, ali Božja Riječ se nije promijenila. Bog kaže da smo mi mjesna crkva, stoga se ne možemo nazivati niti prakticirati nešto drugo.

Mi vjerujemo da je Crkva u svom praktičnom izražaju mjesna

Budući da je u svemiru samo jedan Krist, u svemiru postoji samo jedna Crkva kao Njegovo Tijelo. Krist kao Glava Tijela ne poziva svakoga na drugačiji način da prakticira život crkve. Pavao govori o jednom Tijelu, jednom Duhu i jednom pozivu naše nade u Efežanima 4:4.

Što se tiče prakse Crkve, jasno smo na temelju Riječi vidjeli da je Crkva u svom praktičnom izražaju mjesna (jedna crkva, jedan grad; o tome jasno piše u cijelom Novom Zavjetu).

Pavao je pisao gotovo sve svoje poslanice mjesnim crkvama — jednoj crkvi u jednom gradu (1 Kor 1:2; Ef 1:1; Kol 1:1; 1 Sol 1:1; 2 sol 1:1; itd.) Apostol Ivan je također u Knjizi Otkrivenja pisao sedmerim crkvama koje su bile mjesne (Efez, Smirna, Pegam, Tijatira, Sard, Filadelfija, Laodiceja). Sve to su gradovi sa jednom crkvom.

Ukoliko bi danas Pavao ili Ivan pisali poslanicu crkvi u nekom gradu, imali bi velikih problema kome je poslati i na koga je adresirati. Morali bi pisati mnogo poslanica za jedan grad ili bi svoje poslanice morali podrediti teološkom ukusu takozvanih lokalnih zajednica ili velikih crkvenih organizacija. Zato Bog želi da barem neki budu na primjerenom tlu crkve koje smo ranije spomenuli.

Crkva je poput mjeseca na nebu. Mjesec u svemiru je samo jedan — tako je i Crkva samo jedna. Međutim, mjesec se ove noći može pokazati u Beogradu i mi kažemo da je to mjesec u Beogradu. Isti mjesec se može vidjeti i u Splitu, onda kažemo da je to mjesec u Splitu, pa mjesec u Sarajevu, itd.

Isto tako, Crkva je u svemiru jedna. Jedino što vjernike dijeli su vrijeme i prostor. Stoga je crkva u Bibliji mjesna. Ako sam u Beogradu, onda sam dio mjesne crkve u Beogradu; ako sam u Splitu, onda sam dio mjesne crkve u Splitu. Promijenio sam mjesto, ali ne i crkvu.

Crkva je jedna, stoga kad govorimo o crkvama, onda govorimo o mjesnom izražajima jedne jedinstvene, nedjeljive univerzalne Crkve. Mjesna crkva je mjesni i praktični izražaj te jedne Crkve. Poput jednog mjeseca na nebu koji se pojavljuje u mnogim mjestima.

U Jeruzalemu je bilo tri tisuće vjernika, ali Biblija kaže da su svi bili crkva u Jeruzalemu; nema izraza crkve u Jeruzalemu.

Mi prihvaćamo sve krvlju oprane i nanovo rođene vjernike u jednom gradu kao mjesnu crkvu. Ako živite u Zagrebu i nanovo rođeni ste vjernik u Kristu, mi vas prihvaćamo i zovemo crkvom u Zagrebu bez obzira što ste u nekoj denominaciji ili slobodnoj grupi, pravoslavnoj ili katoličkoj crkvi.

Dok god ste dijete Božje, vi ste pred Bogom mjesna crkva u mjestu vašeg življenja. Iako se ne sastajete s nama, vi ste za nas i dalje dio mjesne crkve i voljeli bi da vam se otvore oči i da vidite da ste dio Crkve u mjestu svoga življenja te da zajedno uživamo i prakticiramo predivni život Crkve kako je otkriven u Novom Zavjetu.

Vjerujemo da sastanci vjernika trebaju biti u uzajamnosti

Crkva treba imati isti nauk, nauk apostola (Djela 2:42), koji je otkrivenje Krista kao Glave i Tijela, koji budi kod vjernika ljubav prema Glavi i Tijelu i koji nas uvodi u zajedništvo apostola sa Ocem i sa Sinom (Djela 2:42; 1 Ivanova 1:3).

Ne postoje zajedništva u množini u Bibliji. Postoji samo jedno zajedništvo, koje je predivni tok Duha među vjernicima (1 Kor 1:9; 2 Kor 13:13).

Također vjerujemo da, prema 1 Kor 14:26, gdje Pavao kaže, „Dakle, braćo kad god se okupite svaki od vas ima…“, sastanci vjernika trebaju biti u uzajamnosti — da svi govore i prakticiraju govoriti za Krista i izgovarati Krista. To Pavao u 1 Korinćanima naziva prorokovanjem.

Vidimo da prorok opominje, tješi, uzdiže i izgrađuje prema 1 Kor 14:3. Dakle, pretkazivanje budućnosti nije ovdje fokus. Riječ za prorokovati u ovom poglavlju znači govoriti za Krista i Boga te izgovarati Krista i Boga u druge. Imati samo jednog govornika ili nekoliko njih u crkvi ubija funkciju ostalih udova Kristovog Tijela. Takva praksa je nebiblijska i treba se anulirati među Božjom djecom.

Svi udovi Kristovog Tijela, poput udova našeg tijela, trebaju funkcionirati. U toj uzajamnoj funkciji dijele se Kristova neistraživa bogatstva (Ef 3:8) i Tijelo izgrađuje Samo Sebe u ljubavi (Ef 4:16). Na taj način predivni Krist biva udijeljen u nas i mi rastemo u božanskom životu dok se Krist ne oblikuje u nama (Gal 4:19).