Tko je bio Watchman Nee?

Watchman Nee postao je kršćaninom 1920. godine u dobi od sedamnaest godina u kontinentalnoj Kini i iste je godine počeo pisati. Tokom gotovo trideset godina svoje službe, Watchman Nee jasno je bio očitovan kao Gospodnji jedinstveni dar Njegovom Tijelu za Njegovo kretanje u ovom dobu.

Godine 1952. uhapsila ga je komunistička vlast i stavila u zatvor; u zatvoru je ostao do svoje smrti 1972. godine.

Njegove riječi ostaju bogati izvor duhovnog otkrivenja i opskrbe kršćanima diljem svijeta.

Ranija služba

Ubrzo nakon što je bio spašen, Watchman Nee je počeo voljeti Gospoda i primio je vrlo snažno breme da svojim školskim kolegama i ljudima svoje zemlje, u pogodno i nepogodno vrijeme, propovijeda Evanđelje. Gotovo sve njegove školske kolege bile su kroz Njegovo propovijedanje dovedene Gospodu, te je 1923. godine u njegovom rodnom gradu, u njegovoj školi i među ljudima, došlo do probuđenja. Bilo je spašeno na stotine ljudi i njihov život se promijenio.

Watchman Nee nije pohađao nikakvu teološku školu niti biblijski institut. Ono što je spoznao o Kristu, onome što se tiče Duha i o povijesti crkve, stekao je svojim proučavanjem Biblije i čitanjem knjiga duhovnih ljudi.

Bio je izvanredan proučavatelj Biblije i vrlo marljiv čitatelj duhovnih knjiga. Posjedovao je jedan izuzetan dar da odabere odgovarajući materijal, da ga razumije, da ga razluči i nauči napamet. Mogao je jednim pogledom obuhvatiti mnoge točke.

Živa vjera

Zbog prekomjernog opterećenja radom i zbog nedostatka primjerene fizičke njege, 1924. godine Watchman Nee se ozbiljno razbolio od tuberkuloze pluća. Bolest je bila toliko ozbiljna da su se proširile glasine koje su tvrdile da je već umro. Za vrijeme njegove bolesti na test je bilo stavljeno njegovo pouzdanje u Boga u pogledu njegove egzistencije, i Bog se vjerno brinuo za njega.

Bog ga je milostivo iscijelio, ali u svojoj suverenosti ostavio ga je s anginom pectoris.

Watchman Nee je mogao svakog trena umrijeti. To ga je spontano dovelo do toga da se potpuno pouzdaje u Gospodina u pogledu svoje egzistencije. Svakog trenutka živio je kroz svoju vjeru u Boga, i tokom svih tih godina, do njegove smrti, Bog se pobrinuo za njega Svojom milostivom skrbi i Svojim uskrslim životom.

Kroz tu fizičku bolest iskusio je i uživao Boga mnogo više nego da nije imao ovakvu dugotrajnu i iscrpljujuću bolest.

Ova vrsta božanskog iscjeljenja koju je Watchman Nee iskusio nije bila samo Božje čudotvorstvo; ono se zbilo udjeljivanjem i širenjem uskrslog života u njegovoj nutrini posredstvom milosti (blagodati), vježbom žive vjere u vjernoj Božjoj riječi za izgradnju i rast u životu. Ono nije bilo samo čudo božanske sile; ono je prije svega bilo djelovanje milosti i božanskog života.

Život i djelo

Svaki put kad bi se Watchmanu postavilo pitanje, njegov odgovor je uvijek bio praktičan, određen, jasan, pun pomazanja i ispunjen svjetlom. Njegovo držanje bilo je vrlo normalno i otvoreno i nije bio nepristupačan. Posjedovao je veliki kapacitet i široko srce.

Što se tiče duhovnih pojedinosti, u njima je dosegao vrhunce i dotakao je dubine. Bio je vrlo bogat razumijevanjem i iskustvom u pogledu Božjih principa i Njegovog nauma.

Ostavljao je uvijek slatki utisak, ali ljudi nisu izgubili osjećaj poštovanja. Njegovo držanje bilo je prijateljsko i blago, a njegove riječi bile su pune pomazanja. Kad bi čovjek s njim razgovarao, ne bi imao osjećaj udaljenosti, već bi imao osjećaj da biva natopljen i opskrbljen. Taj utisak kojeg su ostavljale njegove riječi i njegovo držanje su nezaboravni.

Watchman Nee je vidio da se ono najvažnije u našem djelu ne odnosi na količinu, nego na kvalitetu. Istinsko djelo je prelijevanje života iz naše nutrine.

Zatvor

Nakon mnogo molitve i mnogo promišljanja, u veljači 1949. godine, Watchman Nee, na temelju svoga bremena za crkve, odlučuje ostati sa suradnicima i Gospodnjim svjedočanstvom u Šangaju usprkos prijetnji od strane komunizma u kontinentalnoj Kini.

S jedne strane, pouzdavao se potpuno u Gospodnju suverenost; s druge strane, uvidio je rizik kojem se izlaže i bio je spreman da se žrtvuje za Gospodnje svjedočanstvo.

Rano 1952. godine bio je uhapšen i zatvoren zbog svoje vjere. Nakon dugog sudskog postupka, u ljeto 1956. godine, bio je osuđen na petnaest godina zatvora.

Međutim, nikada nije bio pušten.

Za vrijeme njegovog boravka u zatvoru, njegovoj supruzi bilo je dozvoljeno da ga posjeti svega nekoliko puta. Ona je umrla 7. studenog, 1971. godine. Smrt njegove supruge nanijela mu je veliku bol, a uz to je bio odsječen od svakog kontakta s vanjskim svijetom.

Ubrzo nakon njene smrti, 30. svibnja, 1972., Watchman Nee je završio sa svojim putničkim životom na Zemlji i počiva s Kristom kojemu je služio po cijenu svog života.

Malo prije smrti ostavio je komad papira pod svojim jastukom na kojem je bilo nekoliko redova velikim slovima i drhtavom rukom napisanih riječi:

“Krist je Sin Božji, koji je umro za otkupljenje grešnika i nakon tri dana je uskrsnuo. To je najveća istina u svemiru. Umirem zbog svoje vjere u Krista. — Watchman Nee”

Važno je prihvatiti Božje uređenje u okolnostima. To uređenje je stegovna disciplina Duha Svetoga. Izbjegavati Božje uređenje samo jedan jedini put, znači propustiti priliku u kojoj se povećava naš kapacitet. Vjernik ne može nikad ostati isti nakon što je prošao kroz trpljenje.

Kad sam počeo služiti Gospodu, bio sam podosta zabrinut po pitanju ispunjenja mojih životnih potreba. Budući da sam želio hodati putem Gospodnjim, bio sam ovisan samo o Njegovoj potpori. Tokom 1921. i 1922. godine, samo mala nekolicina propovjednika u Kini živjela je u zavisnosti o Gospodu. Dok sam upirao pogled u Gospoda, rekao mi je: “Ako ne možeš živjeti po vjeri, ne možeš raditi za Mene.” Znao sam da potrebujem živo djelo i živu vjeru kako bih služio živome Bogu. Bog me je opskrbio u svim mojim potrebama i nije me ni jedan jedini put ostavio na cjedilu.

– Watchman Nee