Skip to content

Ono nije evanđelje “odlaska u nebo”

Mnogi su čuli za Evanđelje milosti i za Evanđelje „odlaska u nebo.“ Uobičajeno Evanđelje među kršćanima danas je uglavnom ovakvo:

„Bog te voli i poslao je Svoga Sina da umre za tebe na križu kako bi ti oprostio grijehe. Ako ne povjeruješ u Gospoda Isusa i to da je On umro za tebe i tvoje grijehe, ideš u pakao. Ako povjeruješ, i nakon što si povjerovao, krstiš se i budeš dobar, te izvršiš ono što kaže i zapovijeda Biblija — pri čemu će ti pomoći Duh Sveti — ići ćeš poslije smrti u nebo, gdje je vječni život sa Bogom.“

Potom se nove vjernike ohrabruje da trebaju biti u zajedništvu s drugim kršćanima, jer ne mogu biti sami. Budući da ima mnogo crkava, denominacija i zajednica, najbolje je da pronađu neku po svom ukusu i vlastitom izboru. Jer, “moraju se negdje ugraditi”.

To je poznato kao Evanđelje spašavanja izgubljenih duša.

Kršćani tome još nadodaju svoje doktrine, učenja i darove te najčešće, iako ne uvijek, smatraju da ukoliko se netko ne pokori onome što oni kažu, izgubit će svoje spasenje.

Tri spasenja u Bibliji

Danas se mnogo govori i debatira o gubitku spasenja. Je li ono izgubivo ili vječno. Neki kažu da je vječno, drugi pak da vjernik može izgubiti to spasenje i završiti u ognjenom jezeru zauvijek, ukoliko ne izvrši ono što zapovijeda Riječ Božja, pri čemu se najčešće pozivaju na Poslanicu Hebrejima 6. i 10. poglavlje, te na određene stihove iz 2 Petrove poslanice. Neki opet ističu da, bez obzira na to kako živimo, zauvijek smo spašeni.

Malo je onih koji vide da Novi Zavjet govori o spasenju:

  • našeg duha, koje se zove novo rođenje (Iv 3:6),
  • naše duše — čiji vodeći dio je um (Rim 12:2) — koje je svakodnevno spasenje u životu Tijela Kristovog danas (Rim 12:5),
  • našeg smrtnog tijela (Fil 3:21).

Spasenje je Osoba

Za mnoge je riječ spasenje učenje ili doktrina oko koje se prepiru, ali u Bibliji spasenje je Osoba. Kad je Šimun držao tek rođenog Isusa na rukama, objavio je da su njegove oči vidjele „spasenje“ Božje (Lk 2:30). Ne samo Spasitelja, nego spasenje.

U Psalmu 27:1 stoji da je Gospod (ili Jahve) naše spasenje. Nas ne spašava učenje ili doktrina o spasenju: nas spašava predivna Osoba.

Mnogo više od “odlaska u nebo”

Evanđelje se obično smatra onim što je zapisano u četiri biblijske knjige koje se nazivaju Evanđeljima: Mateju, Marku, Luki i Ivanu. Međutim, Evanđelje je mnogo više od toga da je Bog poslao Svoga Sina da umre za nas kako bi mi otišli vječno u nebo. Zapravo, naša destinacija uopće nije nebo, nego predivna Osoba! (Iv 14:6)

Pogledajmo neke primjere:

Evanđelje, kako ga prezentira Novi Zavjet, a već smo istakli, je predivna Osoba. Djela apostolska 17:18 kažu nam da je Pavao filozofima onoga vremena „navijestio Isusa i uskrsnuće kao Evanđelje“ (grčki). Pavao u Poslanici Rimljanima kaže na samom početku da je „odijeljen za Evanđelje Božje“ (Rim 1:1) , koje je o „Njegovom Sinu“ (Rim 1:3). Pavlovo Evanđelje u Poslanici Rimljanima govori o Sinu Božjem, Osobi.

Pavlovo propovijedanje i navješćivanje Evanđelja nisu bile tek nužne aktivnosti poput evangelizacije nespašenih i izgubljenih duša da odu u nebo niti suhoparno prenošenje teologije, doktrina i darova koje je primio. On čak spašenim vjernicima, i to mjesnoj crkvi u Rimu, dolazi navijestiti Evanđelje: „Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim Evanđelje. “ (Rim 1:15). Koliko li se koncept Biblije o Evanđelju razlikuje od ljudskog prirodnog koncepta!

Pavlovo Evanđelje u Poslanici Rimljanima može se opisati ovako:

  • Bog od grešnika čini sinove Božje, tako što ih je opravdao vjerom pa u njih udijelio božanski život (Rim 3:28; 8:10; 14),
  • da budu formirani u Kristovo organsko Tijelo čiji su udovi (Rim 12:5) koje se izražava kao mjesne crkve na Zemlji (Rim 16),
  • kako bi se izrazio Krist (Rim 8:11) i kako bi Sotona bio poražen kroz praktični život mjesne crkve (Rim 16:20).

To je Božji vječni naum (Ef 3:11).

Pavao također kaže da je poganima naviještao neistraživa Kristova bogatstva kao Evanđelje (Ef 3:8). To je mnogo više od odlaska u nebo. Zapravo, Biblija završava sa silaskom Novog Jeruzalema s neba (Otk 21:2), a u Efežanima 2:6 rečeno nam je da smo već postavljeni na nebesima u Kristu. Iako bi mnogi u nebo, Krist voli stanovati u našim srcima po vjeri (Ef 3:17; Ivan 14:23). Novi Zavjet ne kaže da je dom Božji ili kuća Božja nebo, odakle očekujemo nekog, naime, našeg Spasitelja (Fil 3:20), već je Božji dom ili kuća u Novom Zavjetu crkva (1 Tim 3:15; 1 Pt 2:5).

Evanđelje je zapravo cijela Biblija. Pavao kaže da je Evanđelje riječ istine (Ef 1:13). Cijela Biblija je riječ istine (Ivan 17:17).

U jednoj rečenici

Novi Zavjet može se sažeti u jednoj rečenici:

Riječ koja je Bog (Ivan 1:1) postala je tijelom (Ivan 1:14), to tijelo kao posljednji Adam (Krist u tijelu) postalo je životvorni ili život-dajući Duh (1 Kor 15:45) da se udijeli u Svoje vjernike (2 Kor 13:5; Rim 8:10-11; Ef 4:6; Gal 4:6) kako bi sačinjavali Kristovo organsko Tijelo (1 Kor 12:12-13); taj Duh je danas sedmerostruko pojačan kao sedam Duhova (Otk 1:4; 4:5; 5:6) protiv degradacije crkve (Otk 2:4) da se izgradi Kristovo Tijelo kao mjesne crkve (Otk 1:11) koje se vječno dovršavaju kao Novi Jeruzalem (Otk 21:2-3; 9). 

Ukoliko želimo predivna otkrivenja i potpuni uvid o pojmovima kao što su spasenje, otkupljenje, opravdanje po vjeri te ukoliko čeznemo za tim da uronimo u Evanđelje kao neistraživa Kristova bogatstva (Ef 3:8), ove knjige su izvor predivnog svjetla Evanđelja kraljevstva.

Evanđelje kraljevstva (Mt 24:14) je cijeli Novi Zavjet, zapravo cijela Biblija. Prema 1 Timoteju 2:4 Bog želi da svi budu spašeni, ali i da dođu do potpune spoznaje istine. Danas se mnogo govori o spasenju, ali nažalost tek mali broj vjernika dotakne potpunu spoznaju istine, Evanđelje našeg spasenja (Ef 1:13), Evanđelje kraljevstva. Tek tada će doći svršetak (Mt 24:14).

Komentari

Ostavi komentar